Doznajte što povjesničari Nataša Štefanec i Vladimir Brnardić govore o arheološkom nalazu

• 11.10.2023

Povjesničari Nataša Štefanec i Vladimir Brnardić, koji se bave istraživanjem povijesti Vojne granice i vojne povijest, u ime Društva Terra banalis dali su kratku izjavu vezanu uz izezetno važan i intrigantan nalaz streljiva na “graničarskom putu” u Krapju:

“Nalazi municije kod Krapja potvrđuju višestoljetnu izloženost toga kraja osmansko-habsburškim sukobima i svjedoče o burnoj povijesti Vojne granice uz Savu. Jedinstven su nalaz po svojoj brojnosti i očuvanosti i bit će iznimno važna dopuna postavu Interpretacijskog centra Vojne granice u Hotelu Knopp u Novskoj. Nalaz zasad predstavlja zagonetku, ali mogu se postaviti neke hipoteze.

Do 1570ih godina na graničnom su se prostoru naveliko koristile teške, bedemske dvostruke kukače (Doppelhaken, Barbatae dupplae), koje su bile teža varijanta također uobičajene kukače (Hakenbüchse). Korištene su i ostale lakše puške koje se u tadašnjim vojnim registrima uglavnom nazivaju ručne cijevi (Handrohr). Od kraja 1570-ih u krajišku vojsku ulaze jedinice arkebuzira, a u 17. stoljeću i mušketira te se ručno vatreno oružje usavršava. Sve se više upotrebljavaju arkebuze i muškete.

Pritom su u 16. i 17. stoljeću dominantno korištene muškete fitiljače, a tak sa zalazom 17. stoljeća u redovnu upotrebu ulaze kremenjače. Treba napomenuti da je u 16., pa i u 17. stoljeću, ručno vatreno oružje na Vojnoj granici često bilo nestandardizirano, kao i municija. Popisi krajiške municije iz 1570-ih godina pokazuju da se kao osnovno streljivo za takozvane ručne cijevi koristilo olovo, a za dvostruke kukače i artiljeriju, kojima se branilo bedeme utvrda od napadača, uglavnom željezne kugle – različitih kalibara. Ranije u 16. stoljeću više se koristilo željezo nego olovo. Promjer kugli za teško ručno vatreno oružje poput kukača i dvostrukih kukača bio je od oko 20 mm do oko 30 mm.

S obzirom na mjesto na kojem je streljivo pronađeno, može se postaviti nekoliko hipoteza. U okolici Krapja, gdje su bile smještene utvrde Dubica, Kraljeva Velika, Subocki grad i Jasenovac, vodile su se krajem 1530-ih i početkom 1540-ih brojne bitke u kojima su Osmanlije nesmiljeno napadale, dijelom i osvajale utvrde, a Habsburgovci su u dogovoru s banovima, saborom i lokalnim plemićima pokušavali uspostaviti bolju i sustavniju obranu prostora. Zbog toga su u spomenute utvrde često odašiljane trupe s oružjem i municijom. Dakle, radilo se o izuzetno turbulentnom periodu za taj prostor, na kojem je sredinom 1540-ih uspostavljena i granična zona, pa bi streljivo lako moglo potjecati iz tog razdoblja. Moguće je, iako je to manje vjerojatno zbog promjene tipa municije, da je streljivo zaostalo iz neke od bitaka za Dubicu koje su se u tom kraju vodile tijekom Bečkog rata (1683.-1699.) ili tijekom Dubičkog rata krajem 18. stoljeća, odnosno tijekom izgradnje i pregradnje utvrda i prevoženja materijala za potrebe tih ratova i utvrda. Moguće je i da je streljivo s vremenom zaboravljeno u nekoj od lokalnih utvrda te da se navoženjem materijala iz tih utvrda za potrebe uređivanja puta slučajno našlo u blizini Krapja. Na koncu, radilo se možda i o prepadu na konvoj oružja i municije ili pak nekoj od lokalnih bitaka tijekom spomenutih ratnih faza, nakon čega je streljivo ostalo zaboravljeno u blizini puta.

Sve u svemu, tek nakon što se ispita sastav municije (radi li se o željezu ili olovu, ima li tragova omatanja kugli vunom ili kožom), te brojni drugi kvantitativni pokazatelji, poput veličine, težine, brojnosti, istrošenosti i slično, moći će se krenuti u postavljanje prvih ozbiljnih teza o njezinu porijeklu.”