Bogatstvo i raznolikost pokretne etnografske baštine Lonjskog polja velika je vrijednost za kulturni identitet cijelog područja. Riječ je o uporabnim predmetima vezanima uz tradicijski način života i privređivanja od 19. do početka 20. stoljeća. Ti predmeti razotkrivaju seosku kulturu življenja.

Kolekcionarstvo te građe prisutno je na terenu, a nositelji očuvanja baštine su pojedinci. Činjenica da se lokalno stanovništvo brine o svojem kulturnom nasljeđu, njegovoj zaštiti daje posebnu vrijednost.

Zakonski su posebno valorizirane tri privatne etnografske zbirke: Sučić, Ravlić i Palaić. One su upisane na Listu zaštićene pokretne kulturne baštine Republike Hrvatske čime su dobile status kulturnog dobra nacionalne vrijednosti.

Izvorni inventar sakralnih građevina posebno se vrjednuje u kontekstu očuvanja izvornih kulturno-povijesnih i umjetničkih vrijednosti sakralnih objekata te svjedoči o povijesnom kontekstu i umjetničkoj razini lokalne zajednice.

Dio pokretne kulturne baštine tradicijska su drvena plovila različitih tipova. Većina od njih  poznata je samo iz literature i nije sačuvana. Najzastupljeniji je tip drveni čamac koji se i danas rabi u izvornoj namjeni i za rekreaciju. Zahvaljujući majstorima koji žive u Lonjskom polju, sačuvana je tradicija izrade drvenih čamaca.

Mlinovi vodenice na Savi specifičan su tradicijski gospodarski objekt zajedničkog korištenja. Njihovu nestajanju najviše je pridonijela elektrifikacija koja je omogućila mnogo lakše mljevenje u električnim mlinovima. Objekti su zbog smještaja na vodi krajobrazno atraktivni i mogli bi privući turiste što ih pretvara u turistički resurs.

Etnografska baština uključuje predmete vezane uz tradicijsko gospodarenje i život, opremu za domaćinstavo, alate i rukotvorstvo.

Tradicionalna posavska nošnja tkana je od lanene niti i ima barokna obilježja. Prepoznatljiva je po kroju te cvjetnim motivima i bogatom koloritu.

Sve do sredine 20. stoljeća u ovom su se kraju uzgajali konoplja i lan. Konoplju su ljudi uzgajali zbog vlakana od kojih su se preli i izrađivali konop, užad za sijeno, prekrivači za kola i stoku te prostirke za hranu u polju. Od lana su se izrađivala fina tkanja, narodne nošnje te platna za oltare i svečano crkveno ruho.

Od davnina se ovdje tkalo na vodoravnom tkalačkom stanu, zvanom stan ili natra. Taj stan imala je gotovo svaka kuća. Zahvaljujući rukotvorstvu i danas još nekoliko obitelji u Lonjskom polju prakticira tkanje na drvenom tkalačkom stanu.

Dio bogate kulturne baštine Lonjskog polja može se vidjeti u registriranim etnografskim zbirkama u Čigoču, Mužilovčici i Krapju.