Najvažniji hidrološki proces na području Parka prirode Lonjsko polje je poplava. Upravo na ovom području susreće se rijeka Sava sa svojim pritokama. Topljenje snijega sa Alpskog i Dinarskog gorja te obilne padaline uzrokuju visoke vodostaje koji u kratkom periodu uzrokuju izlijevanje vode na okolna nizinska područja. Ekstremnim oscilacijama vodostaja, stoljetnim poplavljivanjem i nanošenjem sedimenta, rijeka Sava i njene pritoke pridonose jednom od najsnažnijih ekoloških procesa – formiranje prirodnih poplavnih područja.

U prošlosti, nekontrolirani režim rijeke Save na području srednje Posavine te učestale štete od poplava grada Zagreba, Siska i Karlovca tražile su rješenja koja bi omogućila njihovu zaštitu od velikih voda. Prirodne retencije su osim u sustavu obrane od poplava ujedno važne i u procesu pročišćavanja voda iz vodotoka te imaju i važnu ulogu u obnovi zaliha podzemnih voda. U međunarodnom kontekstu, područje srednje Posavine sa sustavom obrane od poplava predstavlja jedan od prvih primjera u svijetu gdje se obrana od poplava temelji na korištenju prirodnih poplavnih površina, u svijetu poznato kao “prostor za rijeke”.

Područje rukavca je vodena površina sa bogatom i razvijenom obalnom, plivajućom i podvodnom vegetacijom, a unutar meandra nalazi se šuma poljskog jasena, crne johe i hrasta lužnjaka. Obalu rukavca čine mezofilne živice koje mjestimično obrastaju sa invazivnim stranim vrstama. Područje rukavca je dio lokaliteta „Tišina“ koji je u Prostornom planu Parka prirode Lonjsko polje definiran kao 1. zona posebne zaštite veličine 147 ha, a osim gore spomenute vegetacije lokalitet uključuje i priobalnu vegetaciju poplavnih aluvijalnih šuma bijele vrbe i crne topole između nasipa i rijeke Save. Zbog očuvanih šumskih biljnih zajednica starosti od 60-70 godina (šuma Lukmarčica) lokalitet je važno područje za gniježđenje šumskih ptica (crna roda, djetlovke), a vodena i obalna vegetacija je važno stanište za mnoge ugrožene vrste vretenaca te ribe i beskralježnjake.

Rukavac Tišina je sa sjeverne strane omeđen nasipom koji je ujedno i državna cesta D47 Sisak-Jasenovac pod ingerencijom „Hrvatskih cesta“. Sa južne strane omeđuje ga visoka šuma. Dio šume je u vlasništvu RH te njima upravljaju „Hrvatske šume“.
Područje zahvata je zapadni dio rukavca koji obuhvaća vodenu površinu sa plivajućom i podvodnom vegetacijom te obalama rukavca. Obuhvat restauracije riječnog rukavca Tišina u Čigoču je područje nekadašnjeg glavnog toka rijeke Save, a kasnije je višestoljetnim procesima erozije i sedimentacije nastao je riječni rukavac na kojem se smjestilo naselje Čigoč.

U 18. stoljeću rukavac je bio u punoj širini toka te se snabdijevao vodom za vrijeme visokih vodostaja rijeke Save na zapadnom i istočnom dijelu meandra te sa sjevera vodom iz vodotoka Čigočki jarak. Drugom i trećom katastarskom izmjerom iz 1869. – 1887. godine vidljive su transformacije rukavca u smislu sužavanja istočnog dijela meandra.

U 20. stoljeću rukavac je zbog izgradnje sustava za obranu od poplave Srednje Posavlje u potpunosti odsječen od matične rijeke. Rukavac Tišina je izgradnjom sustava doživio transformaciju gradnjom obodnih nasipa i prekidom napajanja vodom iz rijeke Save. Na mjestu gdje je voda iz Save ulazila u rukavac izgrađen je čep kroz nasip. Kada vodostaj Save raste, čep se automatski zatvara i sprječava porast vodostaja u rukavcu, čime se brani selo od poplave. Kada vodostaj u Savi počinje padati, čep se otvara i voda iz rukavca otječe u Savu. Danas voda ulazi u riječni rukavac Tišina samo sa sjevera, kanalom koji skuplja oborinske vode sa slivnog područja, a ispust je reguliran čepom na južnoj strani rukavca kroz nasip u rijeku Savu.

Rukavac Tišina je danas podijeljen u 2 dijela koji su međusobno odijeljeni malim nasipom odnosno preljevnim pragom. Zapadni dio rukavca je širok oko 100 m, a snabdijeva se podzemnom vodom te vodom iz istočnog dijela rukavca kada je vodostaj dovoljno visok da se voda prelije preko preljevnog praga. Istočni dio rukavca je širok nekoliko metara i kako je gore navedeno snabdijeva se vodom iz kanala Čigočki jarak.
Za vrijeme sušnog perioda istočni dio rukavca presuši što nepovoljno utječe na populaciju mladih roda koje se tamo hrane.

Problematika zapadnog dijela rukavca je višegodišnje nakupljanje sedimenta i sukcesija, a procesi su ubrzani nakon izgradnje hidrotehničkih objekata i potpunim odsijecanjem rukavca od matične rijeke.

Procjenjuje se da se u rukavcu nalazi 120.000 m3 nataloženog sedimenta na dubini od 2- 2,5 m.

Uklanjanje sedimenta izvest će se na površini od 15 ha.
Parcela za privremenu deponiju mulja je na udaljenosti od 6 km. Od područja zahvata.
Izumljivanje je moguće samo u sušnim dijelovima godine, kada je vodostaj vode u rukavcu najniži.

Projekt se provodi u suradnji s Hrvatskim vodama, uz financijsku podršku i stručni nadzor, a radove izvodi Vodoprivreda Sisak d.d.
Vrijednost projekta (bez PDV-a): 6.073.851,20 EUR.