Provedba projekta “Invazivci negativci”

• 13.03.2025

Javna ustanova Park prirode Lonjsko polje u tijeku je provedbe projekta pod nazivom „Invazivci negativci: Kontrola populacija prioritetnih invazivnih stranih vrsta“, kojeg financira Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost.

Projekt je započeo početkom 2025. godine, a provoditi će se kroz tri godine. Vrijednost ovog velikog i značajnog projekta je 159.998,60 eura.

Kroz ovaj projekt cilj je smanjiti brojnost triju invazivnih stranih vrsta od kojih su dvije biljne: Asclepias syriaca L. – prava svilenica, Ailanthus altissima (Mill.) – pajasen, i jedna životinjska vrsta; Myocastor coypus – barska nutrija.

Strana vrsta je svaka vrsta koja ne nastanjuje prirodno određeni ekosustav, nego je u njega dospjela namjernim ili nenamjernim posredovanjem čovjeka. Alohtona, nenativna, nezavičajna, egzotična, introducirana ili unesena vrsta – sve su to sinonimi za stranu vrstu. Ukoliko strana vrsta negativno utječe na bioraznolikost, usluge ekosustava, zdravlje ljudi ili uzrokuje ekonomsku štetu na području u koje je unesena, tada tu stranu vrstu smatramo invazivnom (eng. Invasive Alien Species, IAS).

Projekt smo započeli sa uklanjanjem populacije Myocastor coypus – barske nutrije. Cilj je smanjiti brojnost ove invazivne strane vrste na području Parka prirode Lonjsko polje. Uklanjanje se provodi na tri „kvadranta“ na području parka. Kvadranti koji su određeni za uklanjanje barske nutrije su slijedeći: sliv rijeke Lonje, sjeverozapadno od Kutine; sliv rijeke Save kod mjesta Lonja; rijeka Sava kod Drenovog boka. Vremenski period kroz koji će se Barske nutrije uklanjati je 90 dana svake godine.

Unutar ovih zadanih kvadranata nalaze se lokacije na kojima se postavljaju živolovke sa mamcima. Živolovke su pod videonadzorom koji ima alarmni sustav za dojavu kada se barska nutrija ulovi u živolovku. Određeni broj živolovki nalazi se na kopnu, a određeni broj nalazi se na plutajućim pontonima na vodenim tijelima.

Barske nutrije se pritom savjesno prikupljaju te dovoze u Javnu ustanovu gdje se stručno od strane ovlaštene Veterinarske stanice vrši uspavljivanje jedinki, koje se potom neškodljivo zbrinjavaju putem ovlaštene kafilerije (ustanove koja skrbi za higijensko i humano odstranjivanje uginulih životinja).

Također, tijekom provedbe ovog projekta, koristiti će se i metoda odstrela barske nutrije, koju će provoditi Lovačko društvo uz koordinaciju djelatnika Javne ustanove.

Prema MINGOR (2022): Program praćenja za barsku nutriju (Myocastor coypus), barska nutrija je glodavac iz porodice Myocastoridae, zdepasta tijela obrasla gustom podlakom i dugom grubom dlakom, dugačkog cilindričnog repa, također prekrivenog grubog, ali rijetkom dlakom. Relativno je velika, tjelesne mase do 7 kg, duljine tijela do 60 cm, a repa 30 do 40 cm. Ima istaknute sjekutiće narančasto žute boje i bijele vibrise na njušci.

Barska nutrija nastanjuje močvarna područja, stalne vodotoke kao što su rijeke i potoci te vode stajaćice kao što su bare, kaljuže i tresetišta, sporije tokove rijeka, estuarije i morske obale s okolno obraslom vegetacijom. Osim na prirodnim, barska nutrija obitava i na umjetnim vodenim staništima kao što su umjetna jezera, ribnjaci i kanali.

U odsutnosti guste vegetacije gradi nastambe na strmim površinama, a u odsutnosti strmih obala gradi gnijezda u vegetaciji. Parenje se odvija kroz cijelu godinu ali unatoč dugom gestacijskom periodu od 4 mjeseca, imaju nekoliko legla godišnje, najčešće tri legla sa ukupno 15 mladih. Disperzija barske nutrije odvija se uglavnom uz rijeke i kanale. Jedinke se unutar životnog prostora rijetko kreću više od 100 m udaljenosti od obale, a veličina životnog prostora je oko 100 m od nastambe duž vodnog tijela.

Štete koje uzrokuje barska nutrija u slučaju velike gustoće populacije, uslijed hranjenja može uzrokovati nestanak velikih površina žutog lokvanja (Nuphar lutea), kiselica  (Rumex spp.), strelice (Sagittaria spp.), šašina (Scirpus spp.), trske (Phragmites australis), vodenog orašca (Trapa natans), rogoza (Typha spp.). Studije su pokazale negativan utjecaj na staništa prema direktivi o staništima EU 92/43: prirodne eutrofične vode, prirodna distorfična jezera i ribnjaci; estuariji, morske lagune s trskama; mediteranske slane močvarne livade.

Barska nutrija može također negativno utjecati na uspješnost razmnožavanja ptica vodenih staništa koristeći njihova gnijezda kao platformu za odmaranje, čime može oštetiti ili potopiti jaja ptica.

Također, u planu je uskoro započeti i sa uklanjanjem biljnih invazivnih stranih vrsta, a to su Ailanthus altissima – pajasen i Asclepias syriaca – prava svilenica.

Lokacija na kojoj će se provoditi uklanjanje pajasena je samo jedna, sa površinom od 3000 m².

Prema MINGOR (2022): Program praćenja za žljezdasti pajasen (Ailanthus altissima)

Pajasen je listopadno stablo koje može narasti i do 30 metara. Jedna jedinka može proizvesti do 325 000 sjemenki tijekom sezone. U Europu je unesen prvi puta 1940.-tih godina iz Kine kao ukrasno stablo. Prirodno je rasprostranjen na području Kine i istočne Azije. U Hrvatskoj je prvi puta zabilježen 1914. godine. Širi se uz prometnice i na antropogeno utjecanim staništima.  Na manje udaljenosti širi se plodovima i vegetativno, a na veće udaljenosti plodovima, hidrohorno rijekama i antropohorno prometnim korirdorima.  Najnegativniji utjecaj pajasena je potiskivanje zavičajne flore i vegetacije, utječe i na sastav tla, hidrološke režime i prehrambene lance. Mijenja strukturu staništa te tako prirodni pašnjaci i travnjaci zarastaju u grmlja i guste niske šume pajasena. Osim na bioraznolikost može imati štetan utjecaj na gospodarstvo i zdravlje ljudi. U gradovima može oštetiti urbane građevine i arheološka nalazišta djelovanjem korijena.

Metoda uklanjanja koja će se koristiti na zadanoj plohi tijekom provedbe projekta je injektiranje herbicida u stabla te sječa i dodatno premazivanje panjeva sa totalnim herbicidom.

Za invazivnu stranu vrstu prava svilenica, određene su tri prioritetne lokacije uklanjanja: 50 m² (livada), 100 m² (livada), 1000 m² (poloj uz rijeku Savu) te jedna dodatna lokacija 5000 m² (pašnjak uz Ornitološki rezervat).

Prema MINGOR (2022): Program upravljanja pravom svilonicom (Asclepias syriaca L.), Prava svilenica višegodišnja je širokolisna biljna vrsta, prirodno rasprostranjena u južnoj Kanadi te sjeveroistočnom, sjevernom i središnjem dijelu Sjedinjenih Američkih država. U Europu je unesena tijekom 17. st. kao ukrasna biljka, a u Hrvatskoj se bilježi od druge polovine 19. stoljeća. Medonosna je biljka te je karakteristična po velikim kuglastim ružičastim cvatovima. Cvjeta od lipnja do kolovoza. Također ima karakteristične plodove tzv. „tobolce“ koji dozrijevaju u ranu jesen. Vrsta je prilagođena širokom rasponu klimatskim uvjeta. Najčešće se je javlja na staništima kao što su putevi, uz ceste, željezničke pruge, zapuštena polja i druga otvorena staništa te na nasipima uz rijeke i otvorenim područjima unutar šuma.

Ova vrsta ima negativan utjecaj na bioraznolikost vrsta i staništa geografskog prostora u koji je unesena. Cvjetovi proizvode puno nektara te stvaraju konkurenciju zavičajnim vrstama u privlačenju oprašivača. Biljka ima alelopatski utjecaj na usjeve i okolnu vegetaciju – izlučuje kemijske tvari koje negativno utječu na rast okolnih biljnih vrsta. U svim dijelovima biljke prisutan je biljni sok koji sadrži nekoliko glikozidnih tvari koje su otrovne za ovce, goveda i konje.

Domaćin je raznim virusima te je prijenosnik i drugih patogenih mikroorganizama i gljivica.

Prava svilenica smanjuje bioraznolikost i umanjuje vrijednost prirodnih ekosustava.

Metoda koja će se koristiti tijekom ovog projekta za uklanjanje prave svilenice je učestalo malčiranje zadanih površina te premazivanje listova herbicidom na površinama na kojima je to prikladno.

Metode za sve navedene invazivne strane vrste ponavljat će se svake godine tijekom trogodišnjeg razdoblja provedbe ovog projekta, odnosno ponavljat će se prema potrebi.

Krajnji cilj provedbe ovog projekta je utvrditi kolika je uspješnost testiranih metoda za spomenute tri vrste, pokušaj procjene brojnosti populacija te plan za daljnje uklanjanje i suzbijanje širenja.